Reforma poreza na imovinu: Nova pravila utječu na milijune vlasnika imovine!

Reforma poreza na imovinu: Nova pravila utječu na milijune vlasnika imovine!

Od 1. siječnja 2025. godine u Njemačkoj je došlo do sveobuhvatne reforme poreza na imovinu, koja će utjecati na zemlju, a u konačnici i stanare. Ova je reforma posljedica presude Saveznog ustavnog suda, koja je 10. travnja 2019. zatražila temeljnu preispitivanje poreza na imovinu. Trenutni propis klasificiran je kao neustavan jer se temeljio na zastarjelim vrijednostima jedinica iz 1964. za zapadnu Njemačku i 1935. za Istočnu Njemačku.

Porez na imovinu važan je za gotovo svakog građanina u Njemačkoj. Vlasnici imovine dužni su im plaćati godišnje, dok ih stanari moraju posredno platiti povećanim operativnim troškovima. Mnogi ljudi u okrugu Kusel suočeni su, dakle, s neizvjesnim financijskim opterećenjima. Reforma bi mogla potencijalno povećati najamnine, što posebno može puno opteretiti ljude s nižim primanjima.

Pozadina reforme

Novi pristup porezu na imovinu ima za cilj ukloniti nejednako postupanje vlasnika nekretnina. U presudi Saveznog Ustavnog suda kritizirano je da je pogrešno dimenzijski porez doveo do nedostatka vlasnika koji su redovito vidjeli vrijednosti nekretnina. Do 31. prosinca 2019., Bundestag i Federalno vijeće imali su vremena odlučiti o novoj verziji poreza na imovinu kako bi ispunili zahtjeve Suda. Predložene izmjene morale su se provesti do 31. prosinca 2024. najnovijeg će se ispuniti zakonske zahtjeve.

Reforma utječe na oko 35 milijuna parcela zemlje. Porez na imovinu preračunava se kao stvarni porez, koji se temelji na vrijednosti imovine. Da bi se utvrdio porez, jedinična vrijednost i broj mjerenja poreza u njega se mogu razlikovati ovisno o regiji. Kao rezultat toga, porezne stope snažno se razlikuju između općina.

Reformni modeli i budući efekti

U političkoj raspravi trenutno postoje dva modela za reformu poreza na imovinu: model vrijednosti troškova i model vrijednosti zemljišta. Model troškova, koji preferira 14 od 16 saveznih država, temelji se na stvarnim troškovima izgradnje. Suprotno tome, model vrijednosti zemljišta uzima u obzir tržišnu vrijednost imovine i posebno je popularan kod pristaša koji tvrde da bi se ovaj model mogao suprotstaviti nagađanjima o nekretninama.

Porez na imovinu B, koji se prikuplja za strukture koje se koriste za strukture, u 2016. donio je oko 13,3 milijarde eura u blagajnu, dok je porez na imovinu A donio samo oko 400 milijuna eura za zemljište i šumarstvo. Općine su neovisne u odluci o iznosu porezne stope i u skladu s tim mogu donijeti različita financijska opterećenja za građane.

Rezultati ove reforme imat će održiv učinak na lokalne financije i cijene najma, zbog čega bi i vlasnici nekretnina i stanari trebali pažljivo slijediti razvoj. Predstojeće promjene u poreznoj politici imovine nisu samo odgovor na ustavne izazove, već i prilika za stvaranje jednakih okvira na tržištu nekretnina.